ČARI TRUDNOĆE: Devet mjeseci nevjerojatnih promjena na putu do majčinstva

Trudnički sjaj, široki osmijeh, predivna i bujna kosa koja se ne masti,… Ne, trudnoća to nije. Barem iz perspektive buduće majke, možda za one koji vas promatraju sa strane. Nakon dva puta, sada mogu zaključiti da tko god zove trudnoću blaženim stanjem, definitivno nije bio trudan.

Šalu na stranu, svaka žena trudnoću će podnijeti drugačije i ne postoji univerzalno pravilo. Neke neće nikada saznati što su jutarnje mučnine (usput se pitam zašto ih zovu jutarnje kad su cjelodnevne?!), neke će do samoga kraja imati mali trbuščić, neke će morati mirovati iz razno raznih razloga, dok će druge vježbati do posljednjeg dana i održavati tijelo u formi.

Line Severinsen / www.kosogkaos.no

Preostala su mi još dva tjedna do termina, pa rezimiram posljednjih osam i pol mjeseci. Povraćanje, prištići, žgaravica koju pokušavam ugasiti ispijanjem druge litre hladnog mlijeka dok drugi mirno spavaju, iznenadni baletni pokušaji tog bića u mom trbuhu koji više i nisu baš tako slatki, nego uglavnom bolni. Zvuči prilično glamurozno, zar ne?

Mjesecima nemam što odjenuti, pa najčešće uskačem u udobnu trenirku ili tajice, majicu “za po doma”, a na nogama su mi Uggsice ili tenisice. Legnem navečer na desni bok, ukoči mi se ruka, zaboli me kuk. Okrenem se na leđa – nema šanse, ovo definitivno nije udobna poza za spavanje. Okrećem se na lijevi bok – sad je ok. Taman mi dolazi san na oči, moram opet na wc. Osamstoti put danas. Ustani, pa sve ispočetka. Namještam se na popularni “banana jastuk”, zaspim, budim se jer je odletio s kreveta. Dajem ga na kraju frendici jer u našem krevetu za njega nema mjesta.

Line Severinsen / www.kosogkaos.no

I onda krene porod, primiš dijete u naručje i sve zaboraviš. Krenu novi problemi, ali osjećaš se kao da bi sve ponovila ponovno. I ponoviš. U mom slučaju nakon godinu i dva mjeseca.

Prva trudnoća bila mi je utoliko lakša jer sam mogla misliti isključivo na sebe. Kad mi se spavalo, spavala sam, kad mi je tlak bio nizak, legla bih i dolazila k sebi, kad bih poželjela kavu, otišla bih na kavu. Sada mi je sve ipak nekako teže padalo jer sam primarno brigu vodila o djetetu starom godinu dana, a onda sam se tek mogla posvetiti sebi. No, evo nas! Stigli smo do skoro samog kraja!

Žensko tijelo je čudo. U devet mjeseci prolazi tolike promjene i spremno je ponovno vratiti se na staro. Uz pokoju striju koja će ostati vječni podsjetnik da je moje dijete raslo u meni, da sam ga donijela na svijet i zakoračila u čaroban svijet majčinstva.

Line Severinsen / www.kosogkaos.no

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.